Povijest


Franjevački samostan i crkva Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu jedan je od najvećih baroknih samostanskih sklopova u Slavoniji, smješten na lijevoj obali rijeke Save. U vrijeme izgradnje, krajem 17. stoljeća, pripadao je Provinciji Bosne Srebrene. Godine 1757., osnutkom Provincije sv. Ivana Kapistrana, koja je obuhvatila franjevačke samostane na području Habsburške Monarhije, brodski je samostan također pripadao toj Provinciji, sve do 1900. godine, kada je osnovana Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda. Barokni je sklop u cijelosti građen od opeke. Čine ga jednobrodna crkva Presvetog Trojstva s tri para bočnih kapela, niski zvonik uz sjevernu stranu svetišta te četverokrilni jednokatni samostan smješten uz južnu stranu crkve.Godine 1623. zabilježeno je prvo pisano svjedočanostvo o djelovanju franjevaca u župi Brod iz njihovog samostana u Velikoj, što znači da su bili prisutni i ranije. Franjevci su u Brodu vodili dušobrižničku službu i, vrlo vjerojatno, imali svoju kuću (gostinjac) i crkvu. Samostanske kronike, vođene redovito od 1737., predstavljaju neiscrpan izvor podataka o životu franjevaca, ali i o političkim i društvenim zbivanjima u Brodu i široj zajednici od sredine 18. stoljeća do suvremenog doba.

Na taj način saznajemo i podatke o prvim godinama i okolnostima formiranja zajednice koje su prethodile gradnji samostana i crkve kakve poznajemo i danas. Godine 1694., zahvaljujući djelovanju oca Augustina Jarića, koji je, nakon osloboženja Broda od Turaka 1691., postao zapovjednik Broda, franjevačka brodska kuća proglašena je rezidencijom, a otac Jarić njenim prvim predstojnikom. Prema zapisima u samostanskoj kronici, podignuti su drveni samostan i crkva koji su trajali od 1694. do 1727. godine. Samostan je, navodno, imao dva trakta i bio je izgrađen nešto istočnije od današnjeg, ali za to još uvijek nema potvrde, osim pisanih podataka. Nedugo nakon gradnje, 30. listopada 1708., brodska je rezidencijalna kuća proglašena formalnim samostanom Provincije Bosne Srebrene na "obali prebistre rijeke Save". U tom je razdoblju, 1710. godine, u samostanu osnovan Provincijski studij filozofije, koji je 1712. premješten u Požegu. Studij je ponovno osnovan 1720. i trajao je do 1783. godine.

Gradnja franjevačkoga zidanog sklopa započinje 12. kolovoza 1727. godine, polaganjem kamena temeljca crkve kojeg postavlja barun Ivan Trenk, tadašnji zapovjednik Broda. O tome svjedoči i latinski natpis i kronogram s 1727. godinom u luneti portala crkve: "ISTA FAVORE DEI PLEBIS PIETATE BENIGNA CVRA FRATERNA SVRGVNT FASTIGIA TEMPLI" (Ovaj hram je nastao naklonošću Božjom, pobožnošću puka, blagohotnom brigom braće). Izgradnja cijelog kompleksa odvijala se u fazama i trajala je dulji niz godina, jer je ovisila ponajprije o dobročinstvima i milodarima Brođana te o trudu i strpljivosti braće franjevaca. Samostanski je sklop građen od 1727. do 1790. godine: zapadno je krilo podignuto 1727., južno 1729., a istočno između 1768. i 1770. godine. Gradnja crkve je započela također 1727., ubrzo je nakon toga prekinuta, a u međuvremenu je korištena starija, drvena crkva. Radovi su nastavljeni tek 1743., a privedeni kraju oko 1753. godine. Uređenje i inventar nastajali su tijekom slijedećih desetljeća.

Kao godina završetka gradnje u kronici se spominje 1749. godina, koja je, s Kristovim monogramom, upisana na oslikanom medaljonu na svodu crkve. Ukinućem redovničke zajednice, dekretom cara Josipa II, 1787. godine, 7. studenoga ukinut je i brodski franjevački samostan. Kao razlozi njegova ukinuća navedeni su potreba za prikladnijim smještajem brodskog zapovjednika, nedostatak prostora za učionice i smještaj učitelja. Stoga je samostan do 1806. godine služio prvenstveno u prosvjetne i gospodarske svrhe, a crkva je postala župna. Tada su u južno krilo samostana smješteni učionica i učiteljski stanovi, a u istočnom je dijelu skladištena sol koja je znatno uništila taj dio građevine. Na službi vjernicima ostala su dvojica braće, a ostali su redovnici razmješteni po drugim samostanima Provincije. Sve su pokretnine podijeljene susjednim samostanima u Našicama, Đakovu, Osijeku i u Vukovaru. Samostan je ponovno uspostavljen 6. travnja 1805., a 22. lipnja 1806. franjevci su se vratili u Brod. Nakon povratka u samostan, ponovno osnivaju studij filozofije, koji traje do 1831. godine.

Tijekom cijelog tog razdoblja franjevci obavljaju razne popravke, preinake i uređenja samostana, nastojeći osigurati najnužnije životne potrebe, kako franjevačke, tako i šire zajednice. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata, između 1914. i 1918., samostan se koristio kao vojna bolnica, a nakon odlaska vojske ostavljen je u vrlo lošem stanju. Veća obnova samostana, koja je uključila i obnovu baroknog inventara, prvenstveno oltara u crkvi i to pod vodstvom mariborskog graditelja oltara Alojzija Zorattija, uslijedila je 1919. godine.