Otvoriti se Božjoj riječi

U današnjem evanđeoskom odlomku možemo uočiti još jednu sliku – sliku obraćenja. To nam potvrđuje dio iz obreda krštenja koji se, prema riječi iz današnjeg odlomka, zove „Efata“. Nakon samog čina krštenja, odijevanja haljine i paljenja svijeće, svećenik, baš poput Isusa, dodiruje djetetove uši i usta govoreći: „Gospodin Isus, koji je dao gluhima sluh i nijemima govor, udijelio ti da uskoro možeš primati njegovu riječ svojim ušima i ispovijedati vjeru na hvalu i slavu Boga Oca.“

Gluhonijemi iz Evanđelja slika je neobraćena, nekrštena čovjeka. Drugi ljudi, koji su već čuli za Isusa, dovode mu toga čovjeka da ga promijeni. Neka Isus, po običaju, položi ruke na njega i napravi duhovni spektakl kako bi se i oni koji su već obraćeni mogli naslađivati čudesnim Božjim djelima. Ipak, Isus ni u jednom trenutku ne kudi te ljude koji mu ovu osobu možda i nisu doveli iz osobito čistih pobuda. Dapače, dobro su učinili, jer u protivnom ne bi ni bilo njihova susreta.

No, Isus radi po svojim, a ne po ljudskim planovima: uzima gluhoga, odvodi ga nasamo i ozdravlja dodirom. Obraćenje se ne događa pred očima drugih ljudi, nego nasamo, u osobnom susretu s Bogom, onda kada Isus doslovno dotiče, dodiruje srce osobe i mijenja ga. Isusova slina predstavlja njegovu nutrinu, koju stavlja u čovjekovu nutrinu. A što je to Božja nutrina, princip njegova bića? To je ljubav, koju on ulijeva u čovjeka. I baš tu, nasamo, događa se obraćenje; tu se otvaraju uši srca, koje sad pos-taju sposobne čuti Božju riječ. Odjednom sve vezano za vjeru ima smisla: i Biblija, i misa, i propisi, i krunica, i štošta drugo.