Poruka lateranske bazilike

Lateranska Bazilika je »majka svih crkava«, zato danas ne slavimo jednu građevinu već Crkvu. U povijesti izabranog naroda Hram je odigrao značajnu ulogu glede identiteta izraelskog naroda. Jedan narod, jedan Zakon, jedan Hram — to su bili izrazi narodnog vjerovanja. Hram je mjesto Božje prisutnosti. Na mjesto ovog starozavjetnog Hrama stupio je Isus, kao središte svijeta, kao trajna Božja prisutnost među ljudima. Prema svetom Petru, kršćanska zajednica je također Hram, to jest mjesto Božje prisutnosti. U tijeku razgovora sa Samaritankom, Isus je izložio da Hram ima smisla samo onda, ako je takvo mjesto, gdje se »pravi klanjaoci klanjaju Ocu u duhu i istini« (Iv 4,23). Prvi kršćani, koji su propatili strahote progona, također su osjećali potrebu da mogu graditi crkve. Utjelovljenje ove vječne ljudske, a potom karakteristično kršćanske želje je Lateranska Bazilika. Što je značaj ovom sjećanju iz gledišta sveopće Crkve? Na ovaj dan, u duhu, svi hodočastimo Svetom Ocu u Rim, kojemu je Lateranska Bazilika, kao rimskom biskupu, sjedište. Dana 9. studenog 315. godine papa Zefirin je posvetio Lateransku Baziliku. Tada još nije bilo moguće unutar rimskih zidina graditi kršćanske crkve, zato je car Konstantin poklonio dio svog teritorija izvan grada, da papa tamo sagradi svoju rimsku katedralu. Katekizam Katoličke Crkve pokazuje kako se Isus odnosio prema Hramu u Jeruzalemu. U očima mnogih u Izraelu, čini se da Isus djeluje protiv bitnih ustanova Izabranog naroda.